I dragi prijatelji SREĆNA NOVA GODINA. Meni su nove godine uvijek bile drage jer asociraju na nove početke.Ja baš volim nove stvari, nove knjige, prije dok sam išla u školu nove sveske, nove stvari...ne znam uvijek sam voljela i taj 1.januar nekako mi je u glavi da je to prilika za nešto novo i da možda u periodu koji dolazi pokušam da realizujem ono što nisam uspjela ranije. Sklona sam i donošenju novogodišnih odluka, onako usput da kažem sebi šta hoću, a šta neću. Nažalost nisam neki karakter pa često zapnem u realizaciji, a na kraju 2016.,godine bila sam neprijatno iznenađena shvativši da neke odluke još odavno nisam realizovala i da se prenose iz godine u godinu. Tako da sam već 1. januara čvršće nego ikada odlučila da su mi one prioritet sa skidanja sa liste te ću se zaista potruditi da ispoštujem on što sam obećala sebi.
Kada sam sumirala prethodnugodinu moram reći da nisam bila ushićena. Mogu reći da mi je jedna od onih za koje sam jedva čekala da se završe. Kao nepopravljivi optimista bilo mi je porazno da zaključim da sam u godini za nama bila nekoliko puta na ivici neke mješavine letargije i nezdovoljstva potkrepljeno sa velikom brigom za sve.I to sam doživjela jako emotivno. Da li je znak odrastanja, ozbiljnih godina, prestanak maldalačke ludosti i razmišljanja da se meni ne može ništa ružno desiti ne znam, ali svakako ova saznanja mi nisu ni malo prijala.
Ipak ako zanemarim ta neka neuravnotežena stanja psihe i gledano sa poslovne strane mogu reći da je posao obilježio godinu za nama. Redovne poslovne aktivnosti su išle svojim tokom, nekad sa usponima nekad sa padovima ili ono što ja najviše mrzim, a to je ravna crta. Ali recimo da se nije desilo ništa spektakularno te da nisam izlazila iz zone komfora. Ipak s druge strane ponosna i preponosna na uspješno realizovan projekat "Izađi i treniraj" i što je veliki dio naše zemlje rekao DA vježbanju, fizičkoj aktivnosti i što su bili dio ove lijepe i zdrave priče koju sam zajedno sa kompanijama NIKE, Sport Vision i Sport Life realizovala ljetos. Toliko dobro da se nastavlja i ove godine. Spremite se dolazimo.
Što se tiče bloga mogu reći, da iako ga doživljavam kao hobi, polako ali sigurno prerasta u ozbiljan posao te sam i u tom smjeru napredovala i počela da zarađujem radeći ono što volim. Za ovu godinu spremam dosta toga, a pored redovnih saradnji sa nekim brendovima otvorila su se i neka do sada neotkrivena vrata, te zaista mogu da se pohvalim da ću uskoro ubirati plodove svog rada.
Porodica i ljubav su po meni najbitniji pa s ponosom mogu reći da je i 2016.godina bila u znaku neizmjerne ljubavi nas troje i da svako jutro kada ustanem i svaku noć kada legnem samo kažem-Bože hvala ti što si mi dao ovakvu porodicu- zaista ne tražim ništa drugo. I to je ono što prenosim u sledeću.
U 2016.godini bilježim ogroman , zabrinjavajući nedostatak slobodnog vremena, vremena posvećenog prijateljima i sebi. Imala sam grandiozne planove, u smislu edukacija, obrazovanja i ulaganja u sebe, ali iskreno malo toga sam uradila i ove godine sam zacrtala da ću više da radim na tome i hoću, zaista hoću.
Kao što sam na početku rekla, ima mnogo stvari koje prenosim iz godine u godinu, ali sam ipak odlučila sa počnem da ih skidam sa spiska jer DOSTA JE.
Tako da ovu godinu počinjem bez odluka sa samo jednom mantrom da dam sve od sebe da budem srećna, a srećna ću biti ako radim ono što želim.
*fotografije u postu nastale na meni omiljenom mjestu u cvjecari Neven tokom snimanja priloga o novogodisnjim dekoracijama sa mojom dragom Verom. O toj posebnoj ljubavi cu tek da pisem.
Comments
Post a Comment