First HALF MARATHON

U prethodnom postu pisala sam o načinu ishrane o hrani koju spremam, a i o kojoj vodim računa poslednjih mjeseci. Taj post je izazvao dosta pažnje čitalaca i dosta pitanja u inbox te sigurno zaslužuje i svoj nastavak u skorije vrijeme. Obećavam. Ono što sam takođe pomenula u tom postu bilo je i priprema za polumaraton. I da ostvarila sam zacrtano!


Prije nekih četiri do pet godina muž i ja smo gledajući emisiju na RTS-u "Sasvim prirodno", Jovana Memedovića, u kojoj je on slikovito objasnio da je vrlo realno pripremiti se za polumaraton, donijeli odluku da ćemo ga istrčati. Te godine zahuktale su se naše pripreme, ali nažalost niz faktora sprijčio nas je da ostvarimo svoje želje. Poslije toga trudnoća, pa porođaj, pa posao, pa nedostatak vremena, uglavnom dosta razloga koji su poslužili kao izgovor da ne vježbamo. Ipak početkom godine smo polako počeli da trčkaramo tako da kada smo vidjeli objavu za 2. Banjalučki polumaraton, dileme nije bilo. Bilo je upitno samo hoćemo li se stići pripremiti. Realno gledajući vremena i nije bilo, ali smo vidjeli mogućnost za učešće na Štafetnoj trci, te smo sa prijateljima zajedno sklopili dogovor i prijavili tim. Ne mogu vam opisati euforiju oko prve trke, pripreme, razmišljanje kako to izgleda uživo i slično.
U Banjaluku smo stigli u ranim jutarnjim časovima, preuzeli naše brojeve, poklon torbe i na Trgu Krajine ušli u euforično okruženje maratonaca, veterana i početnika, u opremi za trčanje, majicama koje je dijelio sponzor, sa geddžetima, razgovori o trčanju, brzini koju postižete, koliko dugo se aktivno bavite sportom...Sve ovo me je dovelo u neko stanje potpuno novo za mene, gdje sam bila isključena iz svakodnevnih tema i bila "ubačena" u nešto potpuno novo i u tom trenutku najbitnije. I u tom momentu sam nekako počela da zavidim sportistima. Oni su fokusirani isključivo na to, na rezultate na ostvarenja ciljeva, a ne na sporedne stvari. Tako da je osjećaj bio fantastičan.



Nas četvoro smo trčali štafetu, ali i odlučili da svi zajedno prođemo kroz CILJ. tako da su oni istrčali više od 5.2 km koliko je ruta, što je za njih bilo posebna satisfakcija i navala adrenalina rušeći sopstvene rekorde. Na kraju smo dobili medalje što nas je jako obradovalo iskoristili vrijeme da se malo odmorimo, ručamo, prošetamo, šopingujemo i saberemo utiske. Od 41 ekipe zauzeli smo 28.mjesto što je za prvi put sjajno. Naravno ovo je bio podstrek da nastavimo dalje, sledeća destinacija je noćni maraton u Novom Sadu i jako se radujem.
Ovdje ću staviti fotografije sa interneta, koje su me obradovale jer su fotografi zabilježili prolazak mene i mog muža kroz cilj.

Iskreno taj dan i nije bio moj najbolji dan za trčanje, energija mi je bila jako loša i izgledalo je kao da se borim sa životom. Bilo mi je krivo jer tolike destinacije s lakoćom prelazima, ali dobro ni Đokoviću nije svaki meč sjajan :). Višu dnevnu temperaturu i sunce koje je dostizalo vrhunac olakšala je dobra oprema iz linike NIKE DRY-FIT koju nam je obezbijedila kompanija SPORT VISION, te je bilo neuporedivo lakše trčati u njoj jer je namijenjena za takve aktivnosti. Naravno u pravi čas je stigao i AVON novi GEL lak u nijansi SAPPHIRED UP koji se sjajno složio sa majicom.


O tome kao i o toma kako i koliko trčim i koji su benefiti od trčanja koje sam osjetila u nekom od narednih postova. A kako sam odlučila da se više posvetim sportu jedna od stvari koju sam jako željela bio je svojevrstan čas fitnesa tj.trening na otvorenom. U saradnji sa kompanijama NIKE i Sport Vision u Bijeljini organizujem event "Izađi i treniraj", ja sam sigurna da će biti sjajno i nadaću se da će mi vrijeme ići na ruku.

O tome kako je prošao pišem još početkom naredne sedmice, a mediji će biti i brži :)


You may also like

6 comments :

  1. ja sam jedna jako lijena osoba po pitanju vjezbanja :/ meni nije problem vjezbati i mogu izdrzati vjezbe ali mi je problem sto nemam sa kim vjezbati i to je ono sto me koci :D svaka cast na istrcanom polumaratonu :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa nisma ni ja pčelica vrijednica, a tek kako sam dobila dijete nastao je haos sa organizacijom za bilo šta. Ipak sada pomalo dolazimo u normalu. I ne treba ti niko, najbolje ćeš sve sama. Hvala na podršci :)

      Delete
  2. Bravo Sanja, bravooo! Ja sam prije godinu dana počela sa trčanjem ali polumaraton i maraton mi nikada nisu bili u glavi, Trčanje je tako dobar izduvni ventil, bukvalno ne razmišljaš u tim trenucima o sranjima već samo da dođeš do cilja. Obećala sam sebi da ću 2017 godine istrčati banjalučki polumaraton- nadam se da ćeš mi se i pridružiti! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Majo hvala ti puno. Nije teško vjeruj mi. I imaš moju podršku naravno , i ako budem živa i zdrava, naravno da ćemo se sresti :)

      Delete
  3. Cestitam na osvojenim medaljama, lakic je presladak!

    ReplyDelete

Sanji ŠminkeRaj. Powered by Blogger.

Subscribe to our Newsletter