Pogledaj dom svoj anđele...

"Pogledaj dom svoj anđele,
skini paučinu s' očiju
vidjećeš prizore potresne,
vidjećeš nesrećne i bolesne,
vidjećeš čemer, smrt i jad."

Ovo je bio jedini logičan početak onoga što želim da napišem. Ovo nije blog koji se bavi ovakvim temama,niti post,  znam da treba biti lijep, našminkan, sređen i sl., ali u ovom trenutku, on ne može izgledati drugačije nego što mora, a to je tužno, bespomoćno, jadno i neutješno.
Iako sam htjela da razbijem sivilo ovog jada, nisam mogla da ostanem nijema na bol ljudi oko mene, na ono što se nekome oko mene dešava, a ja ne mogu da pomognem. Mogu materijalno, što i činim, ali kako ću pomoći nekome sa 80 godina koji je u dan izgubio sve što je stekao? Koje su to riječi utjehe koje možete pružiti nekome kome je u jednom momentu pred očima nestao čitav njegov život, muka, rad...Ja ne mogu, a ne može ni veliki broj mojih sugrađana, sunarodnika, ili ljudi koji nisu imuni na bol.
Poslednjih dana, živimo kao u snu, i to u vrlo lošem snu, noćnoj mori, paklu, jer samo se tako može opisati ono što se dešava u BiH i Srbiji, a sada i u Hrvatskoj. Jedan sasvim miran i uobičajen dan, sedmicu, mjesec, godinu, a nekima i deceniju, uništila je vodena bujica. Koja se još nije zaustavila. Odlučna u namjeri da nam pokaže i dokaže, da protiv nje ne može niko, i da je sila prirode, ono čemu se ne možemo oduprijeti i pred kojom smo manji od zrna pijeska. Jedan običan život, u jendom danu pretvorio se u stradalnički, a ljudi koji traktorima voze stoku, hranu, stvari, i gole živote, podsjetili su na ne tako davnu '91. i kolone izbjeglica, koje nasumice lutaju u potrazi za domom, za spasenjem, za parčem neba. Mnogi koji su ga tada našli, izgubili su ga sada, jer većina ljudi od petka u svoj imovinski karton može upisati NULU, NIŠTA-GO ŽIVOT!
Imala sam sreću, i ne znam koji bogovi su me pogledali, ali nikada im se neću dovoljno zahvaliti na tome, te sam prošla bez kapi vode u dvorištu, moji su bili zarobljeni u zgradi, ali su na trećem spratu, pa im nije bilo ništa, na baku i djeda se navalila zemlja, klizište, zbog koga sam izgubila bar 3 godine života, muževe baku i djeda smo izbavili u poslednji čas, i svi smo živi i zdravi, ali opet u duši nije sve na mjestu. Nije jer, nikada nisam, a vjerujem i nadam se da je malo onih koji jesu, ravnodušna na stradanja i patnju. Žao mi je svakog čovjeka, svake životinje, svakog kamena i biljke, koji su se pomjerili sa svoga, a kamo li onih koji su pretrpjeli golgotu.
Fotografije poplavljenih područja, su najmenja na šta ni kamen ne bi bio imun, a kako je tek sa besanim noćima, sa strahom, zebnjom, sa strepnjom šta donosi noć, šta da sklonite, šta da ponesete, a odjednom vam je sve potrebno, milo i drago i ničega ne možete da se odreknete, jer - sve je dio vas, vašeg života.
Potpuno je nemoguće biti ravnodušan.


























Ljudi, momci, svi sposobni, koji nisu bili sebični i koji su spasavanje nasipa na selu shvatili kao moralnu obavezu, i kao ono što je sasvim normalno učiniti, danima i noćima su na nasipima. Vreće iz ruke u ruku, nekada možda preteške, a u trenutcima ovakve krize lake kao pero, jer ništa nije teško, ako će spasiti njihov grad, selo od koga svi živimo, i tolike sudbine. Ponosna sam na njih, na ljude koji su bez premišljanja stajali u ovim redovima, i borili se. Ponosna i na svog muža i njegove prijatelje koji su bez razmišljanja krenuli i pomagali, i još uvijek pomažu. Još jednom je pokazao da sam izabrala pravog čovjeka sa velikim srcem.





Ponosna na kolege koji su 24h u službi ljudi, koji spavaju na poslu, kojima ništa nije problem i koji idu na lice mjesta i sami rizikujući. Ponosna jer iako su poplavljeni, sa lakoćom pristupaju radnim zadacima, znajući da nisu sami, jer znaju da postoji i gore, ali dok su živi i zdravi biće i kuća i dvorišta, i livada i svega.
Ponosna na sve ljude dobre volje koji su u rekordnom roku sakupili i još sakupljaju pomoć, pojedince i organizacije koje nesebično pomažu, donose, dovoze pomoć do ugroženih, prihvataju ih u svoje domove i šire informacije na družtvenim mrežama.Svim gradovima koji su pomogli, a i sami bili ugroženi, svim predstavnicima vjerskih institucija, jer ovo je trenutak kada ljudi nisu gledali vjeru, kanton, entitet, državu. Nevjerovatno, ali istinito!


Ponosna na jednog jedinog Novaka Đokovića, koji je po hiljaditi put pokazao koliko je veliki ne samo sportista, nego Čovjek sa velikim Č.

S druge strane ogorčena zbog bezobzirnih i bahatih, koji sjede i pametuju, i žive u fazonu "briga me, meni nije bilo ništa", na one koji koriste priliku i ostvare korist, na pojedine koji zarađuju na tuđoj muci.
Ali, na njih ne bih da trošim energiju niti da morališem. Svako će na počinak sa svojom savješću. Kao što će i ovaj čovjek sa svojom, leći mirno i zaspati kao ova beba koju je iznio i spasio joj život.
Kao što će stotine i hiljade drugih koji su pomogli ovim ljudima, i svima nama, jer bili oštećeni ili ne, svi smo mi vezani jedni za druge. Životom, sudbinom, preživljavanjem. I sve dok vidim ovakve ljude, živi nada da će sve ovo jednom biti juče, prekjuče, prošle godine, prije deset godina, a moja ravnica i dalje biti pitoma kao što je prije ove nevolje, kada su  svaki struk pšenice, žita, pokošene trave, svaka biljka, cvijet, smijeh djeteta, punili dušu i srce samo jednim pogledom. Dok je ljudi biće i sela, i gradova, biće svega. Iako se to trenutno čini nemogućim, biće, jer preživjeli smo i gore. Ljudi budite hrabri, budite humani, pomozite koliko možete. Jer nema veće ljepote od mirne duše, punog srca i ponosa na samog sebe jer ste za nekoga učinili nešto. "Niko nije osiromašio, dajući drugima", napisala je mala jevrejska djevojčica u vrijeme nacističkog progona, Ana Frank. Mislim da je to dovoljno.

Ukoliko želite da pomognete ZA REPUBLIKU SRPSKU

Žiro računi za pomoć:

BIJELJINA
Račun posebnih namjena (za uplate u konvertibilnim markama):
554-00100004659-72
Za uplate u devizama (kod Pavlović banke):
554-780-00083901-43
IBAN CODE: BA395547800008390143
Ostali gradovi:
GRAD BANJA LUKA - KM RAČUN 5550900012980028
OPŠTINA UGLJEVIK - KM RAČUN 5550900012980416
OPŠTINA LOPARE - KM RAČUN 5550900012980610
GRAD DOBOJ - KM RAČUN 5550900012980804
OPŠTINA DERVENTA - KM RAČUN 5550900012981095
OPŠTINA BROD - KM RAČUN 5550900012981289
OPŠTINA MODRICA - KM RAČUN 5550900012981483
OPŠTINA ZVORNIK - KM RAČUN 5550900012981677
OPŠTINA SREBRENICA - KM RAČUN 5550900012983229
OPŠTINA MILIĆI - KM RAČUN 5550900012981871
OPŠTINA VLASENICA - KM RAČUN 5550900012982065
OPŠTINA LAKTASI - KM RAČUN 5550900012982259
OPŠTINA PRNJAVOR - KM RAČUN 5550900012982453
OPŠTINA NOVI GRAD - KM RAČUN 5550900012982647

ZA pomoć SRBIJI:
Za HRVATSKU:
POZIV 060 90 11



Sve fotografije su uzete sa Facebooka, ako se neko ljuti, ne znam...neka se ljuti, ako mu je do toga!



You may also like

No comments :

Sanji ŠminkeRaj. Powered by Blogger.

Subscribe to our Newsletter