Three colours of New Year

Još pola mjeseca ostalo je do kraja ove godine. Iako bi sad priličilo da napolju sipa snijeg, a ja pokrivena dekicom,  uz šolju čaja koji se puši kuckam ovaj post, od svega toga ništa, pa ne mogu da osjetim pravu zimsku idilu. U principu ja i ne volim snijeg, ali nekako je logično da zimi pada. Iako nema snijega, ne mogu da poreknem da je praznična euforija prisutna. U mom gradu i ne baš specijalno, tek  niču jelke i kite se izlozi, ali putem interneta i TV-a, mogu da osjetim prazničnu groznicu. Sa prvom Koka-Kola reklamom, prazničnog tipa znam da je Nova godina blizu :). S obzirom da ne slavim katolički božić, i da je moj tek u januaru, još uvijek ne osjećam tu atmosferu u okruženju, ali kada vidim na hrvatskim i stranim kanalima najave programa, božićne filmove, čuvene popuste u marketima, znam da smo u slavljeničkoj atmosferi. I dopada mi se to. Volim praznike, poklone, boje koje me asociraju na te srećne trenutke. Prije neki dan sam bila u Beogradu i naravno ušla u Coincasu i potpuno se raspametila. Bijela-crvena-zelena, boje novogodišnjih praznika, bile su svuda oko mene. Prelijepo aranžirane police, stolovi, posuđe i čitav asortiman ispunili su me nekom milinom.




Obožavam detalje. Oni prostor totalno oplemene, a posebno kada su praznici trudim se da nabavim dosta sitnica koji će asocirati na taj dan. U asortimanu Coincase se ponovo našlo mnoooogo  divnih stvarčica.



Kao mala uvijek sam se divila lijepo aranžiranim stolovima za svečane prilike i maštala kako ću i ja jednog dana tako. I srećna sam što je sada izbor veliki i što možete nabaviti bukvalno sve što zamislite i sami da napravite svoju prazničnu trpezu.Nešto poput ovoga.



Koliko ljudska mašta ide daleko pokazuju i ove simpatične posudice u obliku kolača. Ko ih ne bi pojeo. Raspametila sam se kada sam ih ugledala.


I za kraj kakvi bi to praznici bili bez jelke. Bilo je dosta jelkica, ja sam uslikala ovu, jer je približna mojoj koju smo muž i ja okitili.
Po prirodi sam veoma pozitivna i vesela. Trudim se da svaki dan dočekam sa osmijehom na licu. Kada god ustanem prvo zahvalim Bogu na još jednom jutru koje mi je podario. Prije svega da se probudim živa i zdrava, i pored osobe koju volim, a zatim i na kraju dana zahvalim na tome što mi je dao još jedan dan na ovom svijetu, jer svaki dan je novo iskustvo na računaljci života. Negdje dobijemo, negdje izgubimo, ali svi smo mi tu negdje. Balansiramo na oba tasa života. Međutim neko pretpraznično vrijeme u meni budi dvojako raspoloženje. Volim osjećaj euforije, kada se nešto dešava, svi su nekako u nekoj strci, žurbi, i iako nemamo novca, opet nešto skuckamo i nema te kuće i porodice u kojoj 31.decembra ne možete zaključiti da je praznik. S druge strane upadnem u neko tužno raspoloženje. Rekapituliram čitavu godinu. Obično se potapšem po leđima i kažem :"Čovječe, svaka čast! Još jedan odlična godina!", ali s druge strane nešto se sažalim. Još nisam zaključila zašto, ali bar jedan dan pred Novu godinu otplačem. Kao da se skupi sve ono što te je mučilo 12 mjeseci i u jednom trenutku eksplodiraš. Ali sve to nije bitno kada su pored vas pravi ljudi i pravi prijatelji sa kojima ćete biti i u narednih 12 mjeseci. Zato radost pronalazim i u lijepim radnjama, i u lijepo dekorisanim izlozima i u svim sitnicama koje život znače. Jer bez tih sitnica život bi nam bio nezanimljiv. Evo mene je usrećila sitnica da mi je ovo 100.-ti post po redu. I baš sam srećna. :)


You may also like

11 comments :

  1. Jooj gledala sam u coin casi ove velike soljice. Ali kostaju oko dvadeset km jedna. Za sest komada bi bilo previse. Predobrih stvari imaju

    ReplyDelete
  2. Stvarno si ovo dobro srocila,jer mislim da se to odnosi na sve nas,bar zene :-).pozdrav i sve najlepse u Novoj godini...

    ReplyDelete
  3. Ne znam šta mi je ljepše, sve bi pokupovala da mogu :D

    ReplyDelete
  4. Zorice hvala puno :*, jeste malo su poskupi, ali je sve divnoooo :)

    ReplyDelete
  5. Moram pohvaliti fotografije, bravo! A zatim ono što je na njima, toliko divota, ajme da je para....

    ReplyDelete
  6. Hvala, fotografije sam pravila u letu da ne bih bila sumnjiva onim tetama što rade :)Eh da je paraaaa

    ReplyDelete
  7. Četitke na 100-om postu!, koji je topao i baš praznični, od svega po malo <3
    A Coicasa... tu se čovek razboli :D

    ReplyDelete
  8. ej kako su tebi dali da slikas??? pitala sam ih par puta da slikam nesto za sebe, za svoj stan i nisu mi dali;(

    u svakom sl slike su super, i obozavam tamo da trošim pare za svoj stan

    ReplyDelete
  9. Hahah...ja nisma ni pitala. Imala telefon u rukama i klik, klik, klik. Krila sam se iza stubova i jelki :) Tek sad se sjećam da su me žene čudno posmatrale :)

    ReplyDelete

Sanji ŠminkeRaj. Powered by Blogger.

Subscribe to our Newsletter