Lazy weekend

Ja uopšte ne znam zašto se petak identifikuje sa krajem radne sedmice? Imajući u vidu da samo jedan mali procenat društva (oni koje je Bog pogledao sa oba oka) oni koji su se dočepali državnih fotelja imaju tu privilegiju da i u subotu i u nedjelju ujutru mogu da ustanu kad im volja...a mi obični smrtnici i radnička klasa ipak idemo Jovo nanovo! Nije da se žalim, ali nije pravedno. Danas mi se nekako piše ne-kozmetički post, a priznaćete nisam dugo...odupirem se ja tim svojim porivima. Ja bih pisala o svemu i svačemu, sem šminke, ali anatemisaćete me iz blogosfere, pa neću da izazivam sudbinu...šalim se naravno, ali zaista priznajem da volim da pišem o svemu, što i adresa mog bloga poručuje. Te tako podržavam Ivanu sa Anaviglam bloga koja je odlučila da uvede i rubriku lifestyle, i sama ću da razmislim o uvođenju iste! Dok se to ne desi moraću sebi za dušu da pravim izlete:) I da šta sam ono htjela...aha...vikend. Ne znam ali imam neopisivu želju da ga provedem ljenčareći, u čistom neradu! Maštajući, misleći, kujući planove....Razmišljam nešto, prije nekoliko dana na netu je bila vijest kako je jedna ,čini mi se novinarka, saznavši da ima rak, i da je to to, napisala listu stvari koje želi da uradi ,za to vrijeme što joj je preostalo. I shvatila sam da želim tu listu da napravim. Naravno ne mislim o smrti i bolesti, mislim o životu! Želim da uradim neke stvari. Želim da ih zapišem!

Želim da budem srećna. Jako to želim. Da činim sve ono što me veseli i čini srećnom. Svašta mi se mota po glavi, ali u ovom trenutku me čini srećnom pomisao da ću samostalno, doduše uz pomoć kume renovirati svoju nazovimo kuhinjicu. Više je u pitanju čajna kuhinja od 3 kvadrata, ali maštam o njenom novom ruhu.

Sutra planiram da se naoružam bojama, priborom, strpljenjem i raspoloženjem i želim romantičnu kuhinju. Za svaki slučaj fotkaću početak izvođenja radova. Vidjećemo dokle ću stići...ali želim da to uradim sama, čini me srećnom uređenje prostora, onako po moim mjerilima i baš me briga ,ako i nešto uprskam.
Žalim što nisam živjela u prošlim vremenima, kada su se ljudi radovali ispijanju čaja, ali sa sve onim lijepim čajnicima, onim posluženjem, koje ti nekako izmami najljepše iz tebe, osjećaš se ženstveno i nekako uz takve sitnice život je lijep....u moju novu kuhinjicu uselila se nova kutija za čaj, zbog čije sam kupovine vrištala od sreće....a useliće se i stari bakin čajnik! Želim da uživam u ritualu ispijanja omiljenog napitka...zar nije romantično?


Jutros u 8 moj muž me je obradovao pitanjem:"Šta misliš da danas odemo na ručak?". Treba li reći da mi je to uljepšalo početak dana?!? Ne zato što sam gurman ili što sam gladna, nego taj osjećaj zajedničkog odlaska poslije posla, onaj osjećaj života u normalnoj zemlji, gdje nije luksuz otići barem jednom sedmično na ručak? Bilo mi je lijepo, a iako stalno jedno drugom priređujemo sitna iznenađenja, to je bio samo jedan od hiljadu znakova kako neko i poslije toliko godina, najobičnijim pitanjem, usreći, i da znaš da je to ljubav. 
Volim lijepe stvari, onako, na oko, i iako nisam imala priliku da jedem popularne macaronse, mislim malo su i pretjerali sa njima, kada god ih vidim na nekom mondenskom događaju, nekako mi budu simpatični, poželim da ih pojedem....


Zar nisu primamljivi? E s obzirom da mi je dosta toga, doduše slanog primamljivo, to se odrazilo i na moju kilažu. Ne marim za to pretjerano, ali se nekada upitam, da li je neophodno biti toliko proždrljiv? I uvijek se divim ljudima koji su uporni da dovedu liniju do savršenstva,  koji su istrajni i dosledni. Ja nisam. Nula sam karakter. Zato se divim ljudima, poput npr.moje poznanice Danijele koja se izvajala do perfekcije. Kapa dolje...voljela bih da bar jednom pokušam da istrajem...
A kako sam pobornik one izvrnute izreke:"Što možeš danas OSTAVI za sutra!", onda vježbanje ostavljam za bolja vremena. Jako želim da istrčim polumaraton i zaklela sam se da hoću. Ali prije toga imam obaveza. Tako želim da imam bebu! Jednu malu,koja će biti samo moja. Koja će imati zelene okice na Ž, moju kosu, nos, njegov karakter, moju narav, i koja će postati centar moga svijeta....

Nadam se da će mi Bog ubrzo poslati jednog malog anđela.A dok se to ne desi maštaću o jutrima u kojima se budim u drugim mjestima, o putovanjima koja me čekaju, o još bar jednom jutru koje ću se probuditi u Istanbulu. Toliko volim taj grad, toliko volim sve njegovo. I ko je jednom ustao u Istanbulu, čuo gužvu, osjetio vrevu, mirise začina, najljepše hrane na svijetu, vidjeo šarenilo pijaca i bazara, popio čaj gledajući Bosfor, čuo galebove dok se miris pržene ribe širio iz restorana mosta na Bosforu...ko nije pojeo simit čekajući red za ulazak u Dolmabahče, pojeo krišku lubenice prelazeći iz Plave džamije u Aja Sofiju. Ko nije na Bejazitu čekao prevoz  do Kabadaša, da bi ušao u metro do Taksima....huh...taj zna o čemu pričam. Ljubav je očigledna. 



Želim da odem na selo da se budim sa mirisom sijena u daljini, mokre trave, životinja koje počinju dan čekajući baku i djeda da ih nahrane, da se probudim u živopisnoj prirodi, bez telefona i interneta, onako da ne znam ni za šta i da me zaborave. 

Ali kako već nemam slobodan vikend, niti dana do odmora, želim da maštam. Barem je to moguće,bez limita i ograničenja. Naravno uz omiljene knjige, istorijske romane, volim englesku krunu, italijanske i španske plemiće, moje Romanove i meni dosta. Trenutno u čitanju Anastazija i Zbogom.

Ako mi se ne da, jednostavno nađem neki film,npr. The note book..i isplačem se hiljadu osam stotina šezdeset deveti put, onako sa svim suzama ovog svijeta....


Može mene i muzika usrećiti, nemam specijalnih želja, ali u ovakvim raspoloženjima želim da sjedim negjde udaljena miljama mislima i da čujem samo glas g-dina Bočelija, sjajnih momaka Il Diva ili savršeni dvojac 2 Cellos...



Usreći me i čitanje pisanija Žane Poliakov. Jednostavno život čine sitnice, i upravo ti mali začini znaju da nam žačine dan i da nam vrate osmjeh na lice, da bar na trenutak pobjegnemo od svakodnevice. 
Nažalost, ovo je trajalo samo za vrijeme pisanja posta, jer realnost govori da je preda mnom radni vikend. U mom gradu je Međunarodni sajam vjenčanja, i ja ću biti tamo. Čekajte na izvještaj. Do tada uživajte, činite sve da sebi uljepšate dan, i čitav život....

Comments

  1. E, ovdje sam se rasplakala " Tako želim da imam bebu! Jednu malu,koja će biti samo moja. Koja će imati zelene okice na Ž, moju kosu, nos, njegov karakter, moju narav, i koja će postati centar moga svijeta...."
    ja želim da dobiješ jednu bebu koja će da se zove danilo i da ima zelene okice i da bude najljepši frajer u našoj blogosferi, a ti najsretnija mama. eto <3

    ReplyDelete
  2. Divan i dirljiv post draga :)

    Ne brini, sve što želimo, ostvarit će se <3

    ReplyDelete
  3. Jaoooo Dž sjetila si see :****Danilo i Nikola :*** Ma faće Boge ;) I eto me odmah u SA kod tebe da ga razmazite :).
    Martina hvala, ja se nadam...želje se ostvaruju :)

    ReplyDelete
  4. Baš tanano, intimno... olakšanje duše!
    Ja Vam želim jednu malu mrvu uskoro <3

    Inače, posle 13 godina ja nemam više, tj ne bi trebalo ni radne subote ni nedelje. Nažalost nemam ni posao u državnoj firmi :D I tako bi i bilo, mislim da nemam radnu subotu i uživam u svemu da dragi otac nije smislio da bi mogla subotom, pošto sam jelte već slobodna, da uletim i odradim par sati kod njega. Eto, dato mi je i oduzeto, da izludiš. Sa jedne strane, neću da srdim jer sam se odvojila i konačno stabilizovala, imam fin poslić i više nisam rob porodice a opet , sa ovakvim potezom subotom ipak imam tu stalnu vezu i podsećanje da sam rob. Jbg, neke stavri znam kad moram da odradim ali počeću da ih odvikavam i od toga :)
    Inače noćas sam sanjala da sam kupila i probala macaronse, ah :D

    ReplyDelete
  5. Krasan post i podupirem lifestyle rubriku! Ja bih isto ponekad ubacila to u svoj blog, ali nekako nisam sigurna, bojim se da se neće čitateljima svidjeti, a opet, ne želim biti zamorna s recenzijama jer one i mene samu ponekad izmore. Zato imam jednom mjesečno post mjesec u slikama, to me baš veseli! Da se vratim na tvoj post, baš jučer na facebooku nađem jednu curu, poznanicu, koja je cijeli život, od djetinjstva bila deblja, ne kažem debela, ali nikad nije bila fit, i šokiram se fotkama, ne samo da je smršavila u nazad godinu dana nego je i isklesala tijelo do savršenstva! Ostala sam u šoku, ja koja sam uvijek bila mršavica, i baš zbog toga se nikad nisam znala suzdržavati od hrane pa se isto prežderavam, a kako prelazim 25.tu, i kile se počinju skupljati, pa mislim isto, jel toliko prežderavanje stvarno nužno :DD? Želim Vam što prije jednu slatku bebicu, da uživate u roditeljstvu :) Želim ju i sebi u bliskoj budućnosti, ali prvo se moraju još neke stvari posložiti :))

    ReplyDelete
  6. Ja podrzavam lifestyle rubriku :))
    Zelim ti da puuuno uzivas u uredjivanju kuhinje i da nam pokazes kako to izgleda na kraju.
    Zelim ti da sto prije dobijes bebu <3 pa da ti sve ovdje cestitamo i sirimo radost :))
    Zelim ti puuuuno putovanja, da obidjes sve sto zelis..
    Gledala sam neku noc The notebook po hiljaditi put i natjerala momka da gleda :D

    ReplyDelete
  7. The notebook je sjajan <333

    xx
    ajnira.blogspot.com

    ReplyDelete
  8. Bas sam se uzivila u ovaj tvoj post. Volim te slatke kuhinjice sa slika, sve u bijelom, takva je moja soba. I u njoj imam svoju kolekciju bakinih cajnika, jednom cu sve to pokazati ;). Mozes uz decoupage i shabby chic srediti svoju kuhinjicu. Volim ovako da mastam kao i ti :).
    A ja ti zelim da ti se sve zeljice ispune i da imas svog malog andjela i da uzivas u svakom trenutku svog zivota!

    ReplyDelete
  9. Jao cure drage,kako ste drageeee....volim vaaas :***** Sve će biti dobro, treba misliti pozitivno, i tako će i biti. Kažu, takav si kakve su ti i misli. Kuhinju ću početi da sređujem još danas, a rezultate ćemo vidjeti nadam se uskoro. I imala sam na umu dekupaž i šabi šik, vidjeću koliko sam spretna u tome :)

    ReplyDelete
  10. Draga, želim ti da ti se ostvare sve želje <3 i sigurna sam da hoćeš. I želim ti što prije jednu, dvije, tri bebe :*

    ReplyDelete
  11. Divan mi je ovaj post i obavezno ih redovno piši, tužno je što se ljudima mora desiti nešto užasno kao bolest da bi se trgnuli nekad.. zato treba uživati dok se može, imam i ja svoju bucket listu i uglavnom su na njoj putovanja, za Istanbul se slažem 100% već sam tri puta bila i uvijek bih se rado vratila.. sretno sa preuređenjem kuhinje i javi nam kako ide..ja sam skoro čitavu svoju sobu okrenula i sav novi namještaj kupila ili preuredila nešto što sam već imala tako da sam baš uživala u tom procesu ..nekako što sam starija sve me više zanimaju te neke stvari za kuću na koje prije u shoppingu nisam ni obraćala pažnju.

    ReplyDelete
  12. Još jednom hvala na lijepim željama i na pozitivnim komentarima na ovaj post!Jedva čekam da otpočnem sa radovima, i da pokažem varijantu prije i poslije:)

    ReplyDelete
  13. Jako jako lijep post, baš onako idealno nedjeljno štivo :D.

    ReplyDelete
  14. Draga moja kako sam se oduševila čitajući ovaj post, stvarno si me raznježila. Obavezno nastavi i dalje pisati u ovom duhu.. Mislim da nam je svima ponekad potrebno nešto ovako da se odmaknemo od svakodnevnice i upitamo se što točno želimo u ovom trenutku da bi bili potpuno sretni.

    Ja tebi od srca želim da ostvariš sve sa svoje liste, a posebno da što prije dobiješ jednu malu bebicu! <3 :*

    ReplyDelete
  15. Bice bebica, Sanja, samo pozitivno :*

    ReplyDelete
  16. Drage djevojke hvala vam,biće opet nekad nešto slično :)

    ReplyDelete

Post a Comment