Happy Halloween

E od nedjelje i poslednjeg posta, nisam čestito ni stigla da dođem do momenta kada bih na računaru uradila išta, a da nije vezano za posao. Kad se okrenuh, a ono već četvrtak, što znači da sam iskočila iz zamišljene šeme objavljivanja postova svaki drugi dan. Ali pošto je ovo dan posvećen Halloweenu, odlučih da se oglasim. Ne pratim ovaj praznik, tj.kod nas se baš i ne obilježava, ali savremena kultura je donijela i to, da smo pod uticajem filmova , i u IT ekspanziji, saznali o mnogočemu. Meni je inače sve što ima veze sa maskembalima, baš simpatično. Nikada nisam bila učesnik ni na jednom, ali bih voljela. Bila sma oduševljena kada sam ove godine bila u Veneciji u vrijeme karnevala, mnogo mi se dopalo.Za Halloween sam jednom bila u Budimpešti, ali nisam imala ni pojma da je to to. E kao što rekoh kod mene se to ne praktikuje, ali ja sam ipak morala malo da ispratim praznik, te evo mog doprinosa.




Doprinos noktićima sam dala prošli put, kada nam je tema bila upravo Halloween, što možete vidjeti OVDJE u čitavom postu ili samo jedna fotkica.

E tako sam se ja malo poigrala, ali sam skontala da mi se baš dopada ovo šaranje po licu, samo mi treba adekvatan materijal,nadam se da ću uskoro nabaviti sve što je potrebno, pa eto mene sa body paintom ;).
Inače za one manje upoznate malo istorije Noći vještica (kopirala sam tekst):

Noć vještica ili Halloween (Hallowe'en) je noć uoči Svih svetih, a zapravo je skraćenica od All Hallows' Eve ili Hallow Eve (Sveta veče, noć uoči Svih svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Porto Riku,  Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom prazniku  Svih svetih.
Stari Kelti su 1. Novembar  slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.

Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cvekle ili krompir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16.vijeku postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.



Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Džeku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario đavola tako što mu je  ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se đavo pretvorio u novčić kako bi platio piće, Džek ga je brzo stavio u džep u kojem je bio krst, zbog kojeg se đavo više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Džeku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Džek ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario đavola tako što ga je zamolio da mu  doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao krst, tako da ga đavo ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Džek umro, nije bio primljen zbog svog griešnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je đavo i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Džek je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Džek, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Džek O'Lantern (Džek Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svijetova.



Comments

Post a Comment